Nebojša Djukanović – Umetnost Kao Glavni Stub Ravnoteže

Dugogodišnji frontmen sastava “Grimm”, tekstopisac i kompozitor, Nebojša Đukanović, nedavno je objavio novu kompoziciju. Pesma “Stari moj“, je autobiografska, ali prema rečima umetnika, predstavlja i veliku prekretnicu i izazov. Nastala je u znak sećanja na Nebojšinog oca Nikolu, koji je, kako muzičar ističe, u velikoj meri uticao na njegovo odrastanje i usvajanje stavova o životu.

Kompoziciju karakterišu iskrene i duboke emocije. U kojoj meri, ona predstavlja tvoje lično sazrevanje – kao čoveka i kao umetnika? Šta za tebe znači njen nastanak i objavljivanje?                         

Kada se čovjek osvrne za sobom i posmatra put od 30 i više godina bavljenja muzičkom kreacijom i rock and roll-om, onda može zapaziti da evoluira u progresiji ili regresiji. Ja sam nekako još uvjek u ubjeđenju da idem uzlaznom linijom svog sazrijevanja i kreiranja pa tako posmatram i pjesmu ” Stari moj”, Ona jeste posebna, jer je duboko prožimajuća i potpuno autobiografska.. Tu se čovjek ogoli do kosti i preda esenciju svog dara ili svoje unutrašnje ličnosti. Takve pjesme su i velike prekretnica, ali i veliki izazovi, kako posle njih biti na visini zadatka. Postavlja se pitanje da li je moguće napraviti nešto dublje i bolje, a pri tom se ne ponavljati…To je koliko dobro za samog umjetnika, toliko i gore jer teško se dostiže ili preskače ljestvica. Ali, opet sve to može da ostane i na margini i da malo ko primijeti da se tu ostavilo i srce i duša, jer bez agresivne medijske kampanje to ostaje samo za poznanike i muzičke istraživače… E, to je onda vrlo deprimirajuća činjenica… ali, sa time se valja boriti na svojstven i dostojanstven način.

S ponosom ističeš da je na tvoje odrastanje uticao otac Nikola, koji je ostao temelj tvog sveta moralnosti i slobode mišljenja. S tim u vezi, da li je očeva ljubav prema tvom muzičkom delu, zapravo tvoja lična potvrda da si krenuo pravim putem?

Ovo je jedno od onih pitanja koje ranjava ili ide u samu srž ličnosti. Ja sam pobornik misli da sve u životu nikako nije plod slučajnosti, ali pri tom mislim da  nismo mi tu da odgonetnemo zašto i kako idemo putevima koji su pred nama. Ja sam do prije par godina mislio da ću se baviti onim što sam učio i diplomirao, ali shvatio sam gotovo pod stare dane da od toga nema ništa. Zato sam konačno uzeo činjenicu da sam bio i ostao muzičar, stvaralac. Moj otac nije pozitivno gledao moje rock and roll opredeljenje, niti ga je ikada shvatao ozbiljno, ali je u svoje pozne dane otkrivao novu dimenziju pjesama koje sam stvarao, i primijetio sam da uživa u gledanju mojih spotova i tv intervjua koje je redovno snimao na vhs kasetama. Obzirom da je i sam bio nevjerovatno svestrano talentovan u mnogim umjetničkim formama, shvatao je da je i njegov sin naslijedio tu umjetničku notu i sam umjetnički život koji nije lagan i pun je različitih lomova. U glavnom, ja ništa ne bih mijenjao u svom pravcu i odabiru stvari, ali bih poželio da sam samo malo bio mudriji i prilagodljiviji jer bih prije dolazio do cilja… Ovako, ostao sam prilično tvrdoglav i povučen, bez žara da se namećem ili borim za svoja djela.

Na jedinstven i svojstven način ti je pošlo za rukom da povežes Beč, Budimpeštu, Bar i Podgoricu. Pesma je i snimljena na nekoliko lokacija. Kako si stupio u kontakt sa muzičarima, i da li si zadovoljan ostvarenom saradnjom?

Niti sam tražio muzičare, niti sam imao baš jasnu sliku kako bi izgledala finalna verzija pjesme. Znam samo da dok sam je stvarao, ona mi je imala neki dark country ambijent. Eto, desilo se i izgleda kao slučajno, a opet vjerujem da nije. Pippo Corvino alijas Filip Gavranović, moj poznanik, koji već duže živi i radi u Beču čuo je neki moj snimak sa Youtube i poželio da aranžira pjesmu, na šta je od mene dobio pozitivan odgovor i svu slobodu kreacije… Kada sam čuo prvi demo, sve je već bilo riješeno, bio sam zatečen i oduševljen… On je za perkusije odabrao svog prijatelja sa jazz akademije, Balaš Balogh-a iz BudimPešte i stvar je bila gotova, spremna za spot. Toliko sam zadovoljan saradnjom da smo već dogovorili nove projekte u istom sastavu.

“Mediatag” je zaslužan za to, što je pesma u harmoniji sa videom koji je prati. Da li si i sam kreativno ucticao na to kako će spot da izgleda, i koliko ti je važno da svaki aspekt čulnog bude u savršenoj ravnoteži sa osećanjima koje jedno umetničko delo nosi sa sobom?

I odabir ekipe za snimanje spota je bio za mene pun pogodak. Momci iz Mediatag-a su imali par lokacija, ja isto par, a svi su u ambijentom prebogatoj barskoj opštini koja je moj rodni grad. Light motiv su bili koraci i moja osnovna zamisao je bila da mi se uopšte ne vidi lice do pred kraj, kada pjevam stihove o sebi, ali to nije bilo baš skroz moguće jer je priča morala nekako da se sklopi i dok sviram među svijećama. U glavnom, dobili smo rezultat sa kojim sam se potpuno saglasio i po prvi put zaključio da mi je sve leglo onako kako sam i poželio. Eto to se desilo u mojoj 53 godini, baš sam poranio da budem zadovoljan…

U kojoj meri nas sticanje vrednosti i životnih stavova, kroz umetnost, vodi pronalaženju sopstvenog “balansa”? Kakvo je tvoje iskustvo?         

Ja duboko vjerujem da je umjetnost glavni stub čovjekove ravnoteže između životne svakodnevnice pune obaveza i često dosadnih radnji, i vremena tišine gdje se vrši odmor, presabiranje  i posmatranje sebe u porodici i društvu. Ja vjerujem da mnogi ljudi nemaju vremena za ovaj drugi, neobično važan dio, gdje čovjek mora proći zacjeljivanje u obliku odmora, uživanja u konzumiranju umjetnosti i samopreispitivanja. Upravo zato i mislim da se muzika sa porukom i dubljim emocijama, teže prima na prosječnog slušaoca, od onih lakih nota koje nude bjekstvo od standardnih problema, i gdje se nudi zamjena za sve nedostajuće, u obliku hibrida, gdje pjevači i pjevačice uz pjesmu nude i neke druge sadržaje, priželjkivane, ali nedostižne.. znači, nude u suštini jednu veliku obmanu i time se dobro manipuliše. Kada se nešto radi iskreno i bez glamur elemenata, to završava na margini, bez obzira što ima duboku umjetničku vrijednost. Što se mene tiče, ja sam uspio pronaći balans, ne očekujući Bog zna što, ali prihvatajući kada je odziv dobar i kvalitetan.

Čitajuci neke tvoje novije intervjue, bila mi je zanimljiva priča o tvojoj ljubavi prema vozovima. Voleo si ih kao mali, a oni su ti čak u jednom momentu pružili utočiste nakon zamljotresa 15. aprila, 1979. Šta “vozovi” danas predstavljaju u tvom životu i umetnosti? Da li ti se čini da nas nesvesna ljubav prema nečemu u detinjstvu, prati i kasnije u životu, i na neki način odredjuje, ili bar utiče na “puteve” kojima se krećemo?   

O ovom pitanju bih mogao napisati roman, ali to ne bi bilo adekvatno za intervju. Mogu samo reći da simbolički – voz se pojavljuje u mnogim trenucima mog života gdje su se neke krucijalne životne stvari odigrale. U zadnje vrijeme koristim automobil i mnogo manje imam dodira sa vozovima, ali simbolički i sam život je krenuo iz jedne stanice, pa je prolazio kroz razne gradove, često se vraćajući u ista mjesta po više puta… Neka od tih mjesta su subinski bila važna, druga su bila samo u prolazu… Na kraju puta svakako ćemo se naći na stanicu gdje se pruga završava. Bar je opet simbolički, mjesto gdje pruga prestaje ili pruga nastaje – u zavisnosti sa koje se strane posmatra.

Kada je u pitanju muzika, da li pripremaš još nešto, čime bi mogao da obraduješ ljubitelje tvoje umetnosti, u narednom periodu?

Grimm svakako planira da dovrši rad na trećem albumu kada se završava Grimm trilogija… ili 3 puta po 8 godina… I tu je priča vrlo zanimljiva sa kružnog aspekta, čak simbolična… 2008 je izašao prvi album Grim, “Neomeđeni”… Tada samo sa jednim M na kraju. Drugi album je izašao 2016, “Iza Tišine”… treći, i najvjerovatnije poslednji album, nadamo se da će izaći 2023. Biće prepun predivnih melodija i ozbiljnih stihova. Siguran sam da svi oni koji su volje Grimm, sa novim albumom će dobiti i adut da još više budu oduševljeni, a nadam se da će i mnogi drugi naći put da nas upoznaju. U svakom slučaju, biće vraški teško nadmašiti napisane stihove i melodije, pa sam gotovo siguran da će to biti moja zaostavština predata onima koji zaista vole našu muziku.

Photo credit: Nebojša Đukanović, Mediatag

#NebojsaDjukanovic #Grimm #Mediatag