Nebojša Grimm Djukanović – Pronaći zrak Sunca

Sastav Grimm nastao je 1999. godine u Baru, u Crnoj Gori. Tokom 2003, objavljen je prvi singl „Rijeka moga Sna“. Grupa je učestvovala u finalu izbora za predstavnika Pesme Evrovizije Srbije i Crne Gore sa kompozicijom “Uspavanka”, a nastupila je i u finalu istog takmičenja za Crnu Goru – 2007, i 2008. godine. Pevač i kompozitor benda Nebojša Djukanović, učestvovao je i na takmičenju Montevizija, 2005.

Nakon objavljivanja prvog albuma, 2008, bend se raspao. Ponovo je oformljen, ali kao duo – Nebojša Djukanović i Ivana Janković. Objavljena su dva albuma – Neomeđeni (Muzička Asocijacija Crne Gore 2008), i Iza Tišine (Miner records 2016), a snimljeni su i novi singlovi.

Predstavili ste već dve kompozicije: „Svejedno“ i „Gde je kraj svemu“.

Svaki novi album nosi nešto svoje, predstavlja „trag vremena“ u kojem je nastao, i nosi pečat emocije i iskustva samog Umetnika. Dok je drugi album „Iza tišine“, bio kombinacija „žestine“ i atmosferičnosti, odsvirane na živim instrumentima, kakvu  priču nose nove pesme? Kakav utisak spoljnjeg sveta nosiš sada u sebi, kao stvaralačkom biću?

Vrlo zanimljivo pitanje, jer inspirativni bljesak zavisi od unutrašnjeg stanja bića,od spoljnjeg svijeta i impresija na tu spoljašnjost,kao i boje dana u kom se stvara. Da budem iskren, razlikujem i 2 stvaralačka procesa – jedan je onaj gdje se koriste poznati i utvrđeni modeli za postizanje što šireg ciljanog rezultata, i odnosi se na konzumentsku populaciju, i ovaj drugi, kome ja pripadam – ulazak u gotovo besvjesno stanje gdje te vodi ideja, nevezano za  stil, poruku, melodiku… Jednostavno utoneš u trenutak koji je specifičan, i stvaraš  kao u groznici. Današnji trenutak je jako nezahvalan za umjetnost uopšte. Danas “umjetnost” jedino treba da zabavi, ne i da edukuje, da odslika stvarnost, da upozori, da pobuni… sve to ne… i onda je jako teško pronaći i jedan zračak sunca, kada ste zatrpani ogromnom krošnjom muzike besmisla, praznih, površnih ili lažnih osjećanja. U takvom previranju, vjerujem da sam i ja izgubio dio slobode u stvaralačkom smislu, tj. znam, da ako nastavim u istom smjeru da će to prolaziti sve nezapaženije i otkinuće mi i one zadnje mrve sa trpeze. Sa druge strane, koliko god spuštao loptu, ne mogu uteći od sebe i unutrašnjeg zahtjeva da ono što se stvori mora imati neku poruku i nekakav smisao. Pjesma “Svejedno” je još uvjek smislena – lijepa i precizna, ali i spuštena bez glomaznih distorzija i galopirajućih ritmova… Mnogo više rock nego metal, mnogo više sa stavom pravo u lice, nego sa metafizikom i simbolizmom. Na žalost, nova publika više ne čita simbole, a nije zainteresovana za proučavanje dubina ljudske duše… “Gdje je kraj svemu” je jedan od poslednjih krikova čovjeka koji vidi da se svijet promijenio i umjesto da bude bogatiji, vedriji, ljepši, pravedniji.. postao je vrtlog distopije i bezumlja koji diktira strah i poniznost, zavisnost od društvenih mreža i zadatih okvira… Budući album ( ako ga bude uopšte, jer od prošla dva nisam zaradio ni centa, a uložio mnogo ), biće šetnja između ove dve pjesme. Ako albuma bude, biće sigurno poslednji u Grimm opusu, jer se dalje odlaganje neminovnosti, čini kao kompletna glupost i promašaj.

Današnje vreme prate i neke nove tendencije, kako u umetnosti generalno, tako i u samoj muzici. Progresom u tehnologiji, ljudi su samo naizgled „bliži“ jedni drugima, i brže stupaju u komunikacijske odnose. Da li je čovečanstvo zbog ubrznog stila života, i stalne trke za novcem, izgubilo pojam čiste emocije, i šta se to promenilo u muzičkom izražaju mnogih mladih muzičara? Šta tvoja percepcija muzike i lirike podrazumeva, i šta je to – što ti u stvaralaštvu drugih, danas nedostaje?

U odgovoru na prvo pitanje, nalazi se dio odgovora na drugo pitanje. Ono što mi nedostaje kod većine drugih autora je  činjenica da iskrenost više niko ne cijeni, kao ni melodičnost. Mnogi autori danas pokušavaju kvaziintelktualizacijom, potrošenim i muzičkim i liričkim frazama da izraze ne tako jasne emocije, a poruke su brutalno plitke. Sve mi to liči na gubitak senzibiliteta, rječitosti i na razmaženost kojoj nisu ispunili sve moguće želje. Moguće je da mi živimo u prelaznom periodu između dva poretka, i kao takvo, ovo je vrijeme čišćenja, gdje su i remek djela, i najveće stvaralačko smeće pomiješani i svedeni na nulu, ili na jedno te isto .

Da li veruješ u ljude? Da li osećaš da se zbog novih globalnih okolnosti, ljudski duh polako budi, i postaje svestan svoje misije, koja bi trebalo da teži vraćanju društva pravim kulturološkim i moralnim vrednostima?

U principu,vjerujem u ljude u proces sazrijevanja ili evolucije, ali ne darvinovski fantasmagorične, već one mukotrpne, gdje se svijest i savjest izgrađuju kroz sopstvene bolove i svjetske lomove. Alber Kami je jednom divno rekao – a ja iskoristio u jednoj neobjevljenoj pjesmi “Tišina spaja one koje društvo razdvaja”. Ljudi su definitivno postali jako otuđeni, a na površinu izlazi njihova –  ili stečena bezličnost, ili bjekstvo izazvano strahom od nerazumijevanja gomile. Evo, ti i ja se bolje poznajemo nego većina ljudi koja šeta mojim gradom i imamo učtive kontakte… Drugo, i poražavajuće je to da imamo briljantne ljude sa dobrim idejama, ali ih je političko uvjerenje marginalizovalo, ili stvorilo u narodu potencijalne neprijatelje kojima ne gine stub srama… Danas je najlakše pljunuti na onoga koji je različit od nas, po imenu, religiji ili političkoj partiji… Ja to na svojoj koži godinama osjećam, Grimm je jedini bend iz Crne Gore kojeg nisu udostojili ni jedan Rock festival u Crnoj Gori, niti u okruženju.

Što se tiče novog albuma, da li postoji mogućnost da se u oktobru udje u studio, i da pesme dobiju svoju finalnu formu, kao sto si u jednoj objavi vezanoj za  pesmu „Svejedno“ najavio?

Nadam se tome da neke pjesme budu studijski odrađene, ne i kompletan album jer to iziskuje velika novčana sredstva. Ova godina je pokopala mnoge planove, ali eto imamo bar nagonsku želju da pokažemo zube i da skrenemo pažnju da smo još živi. Nadam se boljem vremenu, ali racionalno pristupam stvarnosti, i mislim da će proći godine do trenutka kada ćemo stvarno osjetiti boljitak. Mnogo toga treba da se uredi, da se sredimo, prvo individualno, pa onda i globalno. Sport je odavno preskočio kulturu po važnosti i po finansijama, a to je oblast gajenja i unapređenja kulta tijela, a duša je ostala jadna i zakržljala, kao i inteligencija i znanje. Umjetnost i nauka su odavno na zadnjem mjestu ljestvice važnosti kod većine ljudi. Zbog toga je Grimm mračan i distopijski orjentisan. U osnovi ja sam po onom što nosim u sebi, naslednik Whitesnake-a, Judas Priest-a, Marillion-a i Queensryche-a, a usled vremena pretvorio sam se u Katatoniju, prelivenu HIM-om i Type O Negativ-om.

Da li je, pored tebe, još neko autor pesama? Na prošlom albumu, Ivanino vidjenje sveta je, takodje došlo do izražaja..

Jedan od mojih osobnih problema se odslikao kroz Grimm opus, a to je da sam ja suštiniski individualac, i to je  po malo autistično. Rijetko prihvatam savjete, i ako mi je jednom ponuđeno da promijenim stil i da ću imati karijeru poput Georgijeva ili Sergeja Ćetkovića. Ipak, moja rock crta je jako dominantna, i tu nije moglo biti kompromisa. Ivana je moj saputnik i sapatnik, koja se vremenom razvila u solistkinju nemjerljivih potencijala i glasovnih sposobnosti. Jedino je koči što je nevjerovatno skromna i što ne želi da ističe svoje kvalitete, a to je u ovom poslu pogubno. Tokom godina, razvio se i njen stil koji je prilično udaljen od Grimm metal osnova, pa se tu otvara mogućnost da i ona i ja nastavimo paralelno, sa osobnim materijalima. Ta je ideja u opticaju, jer je neprirodno insistirati da neko pošto poto pjeva  na metal podlogu, a u suštini je blueser obojen soul-om. I ja se tokom vremena preoblikujem i postajem autor koji u stvari pjeva o svojim problemima, vizijama, i odgovorima na sopstvena pitanja, što je jako teško prevesti nekom drugom.

Ko je deo današnje postave benda?

U ovom trenutku, Ivana Janković i ja smo potpuno sami, ali veće neko vrijeme sam u kontaktu sa jako dobrim muzičarima, i postoji mogućnost da se do godine formira dobar bend.

Što se tiče vizuelnog predstavljanja, da li ćete raditi spotove kao i prethodnih godina, i da li ste razmišljali o mogućnosti izlaska na evropsku muzičku scenu, s obzirom na to da ste autentični, i da bi na najbolji način mogli da predstavite ovo naše podneblje?

Spotova će biti, naravno, kroz njih smo i skrenuli pažnju na naše pjesme, a što se tiče evropske perspektive, to je još uvjek san sa nejasnim ciljevima, jer nismo još osvojili tržište ni na EX Yu prosotrima, a kamo li da očekujemo da će nas Evropa prihvatiti. Ovo ne kažem zbog nedostatka kvaliteta, već zbog činjenice da to nisu uradili ni mnogo poznatije grupe i muzičari sa ovih prostora… Jedino mlađani Dino Jelušić pravi nevjerovatan posao i sarađuje sa mojim herojima iz moje mladosti. A što se autentičnosti tiče, ona više nije presudna, čak ni u svjetskim okvirima… Prisutna je prilična uniformnost, pa su i mnoge grupe koje sam jako cijenio, novim albumima postale pravi mediokriteti udavljeni u istovjetnost produkcije i idejnih rješenja. Ali, na kraju želim reći – postoji čitav niz autora i grupa koji se pomaljaju između ovih koji vladaju na estradnom nebu. Svoji su, i imaju divne ideje… Jednostavno, budućnost radi za njih, a ja navijam svim srcem… Oni će osvetiti sve nepriznate i podcijenjene umjetnike naših generacija, i to onog trenutka kada počne da se odronjava trula osnova današnjeg show bussiness-a.

Fotografije: Adnan Doa Alomerović i Dejan Senić

https://www.facebook.com/bandgrimm/

#grimmband #nebojsagrimmdjukanovic #ivanajankovic